Ulje čičkovca, dobiveno iz sjemenki biljke Silybum marianum ima više od 2000-godišnju povijest korištenja u ljekovite svrhe i prehrani. Čičkovac je domaći u Sredozemlju, a već u antici se proširio po Europi, Bliskom Istoku i sjevernoj Africi.

Prvo o njemu piše Dioskurides (40–90 n. e.) u djelu De Materia Medica, gdje čičkovac preporučuje za čišćenje jetara i protiv ugriza zmija. Rimski liječnici su ga propisivali gladijatorima nakon ozljeda jetara zbog prekomjernog pijenja vina. U narodnoj medicini su sjemenke žvakali ili kuhali u vinu kao protuotrov za otrovne gljive (osobito zelenu muharicu).

U samostanskim vrtovima Gallna, Clunyja i Monte Cassina čičkovac je nezamjenjiva ljekovita biljka. Hildegarda iz Bingena (1098–1179) ga u Physica opisuje kao najbolje sredstvo za žuč i jetra. U 13. stoljeću arapski liječnik Ibn al-Baitar uzdiže ga u univerzalno sredstvo za jetra i slezenu. U vrijeme kuge dodaju ga vinu kao preventivno sredstvo za detoksikaciju. Sjemenke melju i miješaju s medom.

U 17. stoljeću Nicholas Culpeper piše da nema bolje biljke za jetra i žuč. Prvo hladno prešano ulje iz sjemenki pojavljuje se u provansalskim i talijanskim ljekarnama. U 18. stoljeću Samuel Hahnemann (osnivač homeopatije) koristi ga u visokim potencijama kao Hepatica.

Godine 1938. njemački istraživači iz sjemenki izoliraju kompleks silibina, silidianina i silikristina – zajedno nazvan silimarin. Ulje čičkovca odvaja se od ekstrakta i započinje samostalni put kao prehrambeni dodatak i kozmetička sirovina. Od osamdesetih godina 20. stoljeća hladno prešano ulje čičkovca vraća se u prehranu i prirodnu kozmetiku. Danas je znanstveno dokazano da osim silimarina (u ulju je u tragovima) sadrži do 65 % linoleinske kiseline, vitamin E i sterole. Koristi se za detoksikaciju jetara, snižavanje kolesterola, njegu suhe i aknaste kože te kao nosivo ulje za eterična ulja.

Od Dioskuridesovog zapisa prije 2000 godina do suvremenih kliničkih studija – ulje čičkovca ostaje jedna od rijetkih biljnih sirovina koja je zadržala isti ugled ljekovite biljke kroz sva stoljeća.

Sastav ulja čičkovca

Ulje čičkovca dobivaju isključivo hladnim prešanjem zrelih sjemenki. Najkvalitetnije je devičansko, nerafinirano ulje zlatno-žute boje s blagim orašastim mirisom i lagano gorkim okusom.

Ulje čičkovca spada među ulja s vrlo visokom sadržajem nezasićenih masnih kiselina, koji obično prelazi 90 posto. Najveći udio, od 55-68 posto, predstavlja linolenska kiselina iz skupine omega šest, esencijalna polinezasićena masna kiselina, koja je ključna za biosintezu prostaglandina i regeneraciju kože. Slijedi oleinska kiselina iz skupine omega devet s 18-30 posto, mononezasićena masna kiselina, koja osigurava stabilnost i duboku hidrataciju. Među zasićenim masnim kiselinama najvažnija je palmitinska kiselina s 7-11 posto, dok je stearinska kiselina prisutna s 3-6 posto. Alfa-linolenska kiselina iz skupine omega tri prisutna je u količini od pola do dva posto. U manjim količinama prisutne su i behenska, arahidna i miristinska kiselina. Omjer između omega šest i omega devet vrlo je povoljan za kožu i sluznice.

Iako je silimarin, poznati hepatoprotektivni kompleks silibina, silidianina i silikristina, topiv u alkoholu i u ulju se nalazi samo u tragovima, ulje sadrži brojne druge dragocjene tvari. Sadrži od 300-600 miligrama po kilogramu tokoferola, prvenstveno alfa-tokoferola i gama-tokoferola, koji su jaki antioksidansi i štite polinezasićene kiseline i kožu od oksidativnog stresa. Fitosterola ima od 2500-4500 miligrama po kilogramu, među kojima prevladava beta-sitosterol, slijede kampesterol i stigmasterol, koji smanjuju apsorpciju kolesterola i djeluju protuupalno. Polifenola i flavonoida ima od 20-80 miligrama po kilogramu, fosfolipida od pola do jedan i pol posto, skvalena od 30-80 miligrama po kilogramu, karotenoida i klorofila u tragovima, koji daju karakterističnu zlatnu boju.

Ulje čičkovca je zbog visoke sadržaja linolenske kiseline, vitamina E i fitosterola iznimno cijenjeno u prirodnoj kozmetici za suhu, aknastu i zrelu kožu, u prehrani kao dodatak za detoksikaciju jetara i snižavanje kolesterola te u farmaceutskoj industriji kao nosivo ulje. Hipoalergeno je, brzo se upija i ne ostavlja masni film.

Ulje čičkovca - upotreba

Ulje čičkovca je zbog visoke sadržaja linolenske kiseline, vitamina E i fitosterola pravo prirodno lijek za jetra, kožu i kosu. Koristi se u prehrani, kozmetici i tradicionalnoj medicini.

Hladno prešano ulje čičkovca je jedan od najboljih prirodnih izvora esencijalnih masnih kiselina i antioksidansa za podršku jetara. Jedna do dvije žličice dnevno (5–10 ml) preporučuju se kao dodatak kod detoksikacijskih kura, nakon liječenja antibioticima, kod masnih jetara, hepatitisa ili nakon prekomjernog konzumiranja alkohola. Iako ulje sadrži silimarin samo u tragovima, sinergija linolenske kiseline, vitamina E i sterola pomaže u regeneraciji jetrenih stanica i smanjenju upalnih procesa. Ima blag gorki okus koji podsjeća na orahe, stoga ga najbolje konzumirati ujutro na prazan želudac ili pomiješano s jogurtom, smoothijem ili salatnim preljevom.

Ulje čičkovca je popularno u prirodnoj kozmetici, osobito za problematičnu, aknastu, suhu i zrelu kožu. Visoka sadržaja linolenske kiseline regulira izlučivanje sebuma, stoga je idealno kod akni i rozacee. Istovremeno duboko hidratizira i smiruje upale, što ga čini odličnim kod ekcema, psorijaze i dermatitisa. Brzo se upija, ne masti i ne začepljuje pore. Koristi se čisto kao noćno ulje za lice, dodaje se domaćim serumima, kremama i balzamima za usne. Za tijelo je odlično nakon sunčanja ili brijanja, jer smiruje iritiranu kožu. U njegi kose jača krhku i suhu kosu, smanjuje perut i potiče rast nove kose, ako ga utrljamo u vlasište prije pranja.

Već su Dioskurides i Hildegarda iz Bingena preporučivali čičkovac za čišćenje krvi i žuči. Danas ga dermatolozi savjetuju kod rozacee i akni, gastroenterolozi kao potporu kod bolesti jetara. Zbog visoke sadržaja fitosterola pomaže i kod benigne hiperplazije prostate.

Želite kupiti pravo hladno prešano ulje čičkovca? Naručite ga na mediterra.si.